Od oko 5.250 javnih funkcionera u Crnoj Gori njih čak 40 odsto, odnosno 2.100, nijesu dozvolili Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK) da im kontroliše bankovne račune, a među njima je većina ministara i poslanika vladajuće koalicije. Taj trend primijetila je i Evropska komisija, koja je u radnoj verziji izvještaja o napretku naše zemlje navela da je primjetan pad broja nosilaca vlasti koji su spremni da im se kontroliše konto u bankama.
– Procenat javnih funkcionera koji su dali saglasnost za pristup bankovnim računima smanjen je sa 70 na 60 odsto – upozorila je Evropska komisija.
Među funkcionerima koji kriju račune su predsjednici države i Skupštine, Milo Đukanović i Ivan Brajović, kao i 10 ministara.
Umjesto da funkcioneri na najvećem nivou daju primjer za transparentan rad i da polažu račune pred građanima, oni koji pokrivaju najznačajnije funkcije upravo su ti koji prvi skrivaju eventualne bankovne račune. Među njima je već godinama predsjednik države Milo Đukanović koji odbija da da saglasnost da mu se provjeri stanje na bankovnim računima. Iako je pored političke karijere razvio i biznis, on do sada nije prijavio da ima ušteđevine.
Eventualne račune od kontrole krije i predsjednik Skupštine Ivan Brajović, koji zvanično, takođe, nema ušteđevinu. Njegov primjer je slijedio i potpredsjednik parlamenta i poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Branimir Gvozdenović.
Za razliku od njih, premijer Duško Marković je dao saglasnost da mu se kontrolišu bankovni računi, ali njegov primjer nije slijedilo čak 10 članova njegove Vlade. U pitanju su potpredsjednik za regionalni razvoj Rafet Husović, ministri pravde Zoran Pažin, finansija Darko Radunović, odbrane Predrag Bošković, saobraćaja Osman Nurković, zdravlja Kenan Hrapović, prosvjete Damir Šehović, ekonomije Dragica Sekulić, rada i socijalnog staranja Kemal Purišić i ljudskih prava Mehmed Zenka.
Na drugoj strani, devet članova Vlade dalo je saglasnost da im se kontrolišu bankovni računi, a to su ministar vanjskih poslova Srđan Darmanović, nauke Sanja Damjanović, unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić, kulture Aleksandar Bogdanović, javne uprave Suzana Pribilović, poljoprivrede Milutin Simović, sporta Nikola Janović, održivog razvoja i turizma Pavle Radulović, kao i ministarka bez portfelja Marija Vučinović.
Što se poslanika vladajuće koalicije tiče, kontrolu eventualnih računa u bankama nijesu dozvolili Miodrag Radunović, Tarzan Milošević, Daliborka Pejović, Marta Šćepanović, Petar Ivanović, Obrad Stanišić, Marija Ćatović, Mirsad Murić, Ana Nikolić, Halil Duković, Predrag Sekulić, Branko Čavor, Aleksandra Vuković, Luiđ Škrelja, Nikola Rakočević, Nada Drobnjak, Milorad Vuletić, Branka Tanasijević, Jovanka Laličić, Radule Novović, Miloš Nikolić, Momčilo Martinović, Andrija Popović, Boris Mugoša i Adrijan Vuksanović.
Saglasnost za kontrolu bankovnih računa nije dao vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, a za razliku od njega dozvolu su dali predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica i specijalni državni tužilac Milivoje Katnić.
Zakon o sprečavanju korupcije ne obavezuje funkcionere da dozvole provjeru podataka sa bankarskih računa, već im ostavlja mogućnost da biraju. Ipak, dio nevladinog sektora tražio je da se ta stavka uvede kao obavezna, što je predlagano i od nekih članova Savjeta ASK.
Član Sa­vje­ta ASK Ri­stan Sti­je­po­vić oci­je­nio je ranije u raz­go­vo­ru za „Dan” da što pri­je tre­ba iz­mi­je­ni­ti Za­kon o spre­ča­va­nju ko­rup­ci­je i nji­me pro­pi­sa­ti oba­ve­zu da se svim jav­nim funk­ci­o­ne­ri­ma kon­tro­li­šu ban­kov­ni ra­ču­ni u ze­mlji i ino­stran­stvu. On je tada kazao da pre­stav­ni­ci me­đu­na­rod­ne za­jed­ni­ce u raz­go­vo­ru sa ru­ko­vod­stvom Agen­ci­je in­si­sti­ra­ju na kon­tro­li ban­kov­nih ra­ču­na svih jav­nih funk­ci­ne­ra.
M.S.

Korumpirani troše bogatstvo u inostranstvu

Vlada je u septembru dala saglasnost na predlog osnova za zaključenje međunarodnog sporazuma koji predviđa da se devet država, uglavnom regiona, dogovara o razmjeni podataka o imovini javnih funkcionera kako bi ih spriječili da je sakriju od javnosti. U ovom predogu sporazuma poziva se na Konvenciju Ujedinjenih nacija o sprečavanju korupcije. U preambuli dokumenta navodi se, između ostalog, da većina država svijeta zahtijeva da javni funkcioneri podnose imovinske izvještaje i da se oni provjeravaju.
– Mnogi korumpirani javni funkcioneri troše svoje stvarno bogatstvo u inostranstvu: kupuju nekretnine, posjeduju sopstvene biznise ili deponuju novac na inostrane bankovne račune. Skrivanje tog bogatstva je relativno lako. Javni funkcioneri jednostavno ne prijavljuju svoju inostranu imovinu, iako je izvještavanje o bogatstvu u inostranstvu obavezno u većini, ako ne i u svim sistemima za prijavljivanje imovine. Slično važi i za privatne interese. Stoga, organima za integritet zaduženim za provjeru istinitosti izvještaja o imovini potreban je pristup podacima koji su u posjedu inostranih državnih organa – piše, između ostalog, u dokumentu, koji je pisalo Ministarstvo pravde.